Postoje brojne novosti u ortopedskom pristupu u liječenju djeteta sa cerebralnom paralizom a to je tendencija kao formiranju ortopedskih timova u većim centrima koji su specijalizirani za područje neuroortopedije i imaju na raspolaganju laboratorije za analizu hoda, mogućnost primjene botolinum toksina na više nivoa u terapijske i dijagnostičke svrhe, navedeni timovi mogu izvoditi brojne operacijske zahvate ne jednom djetetu pod istom anestezijom (”multilevel surgery in single anesthesia”) ( slika 1.).
U samoj operacijskoj tehnici postoje novosti u uvođenju novih implantata za osteosintezu kod korekcijskih osteotomija i uvođenju novih implantata u kirurgiji kralježnice koji omogućuju bržu rehabilitaciju (slika 2). Generalno je tendencija kao što kraćoj poslijeoperacijskoj imobilizaciji i ranijoj mobilizaciji. Analiza hoda je omogućila bolji uvid i uvela dodatnu dimenziju ”funkcionalnijeg ”razmišljanja neuroortopeda koji su do tada bili fokusirani na statičke pojmove kontraktura i deformacija, omogućila kvalitetnu prijeoperacijsku obradu na osnovi koje se izrađuje operativni plan, te omogućila i objektivnije poslijeoperacijsko praćenje. Uvođenje novih klasifikacijskih sistema kao što je Gross Motor Function Classification System (GMFCS) donijele je i korist ortopedima. Najvažnije je da operacijsko liječenje cerebralne paralize ne pogoršamo stanje i da djecu sa cerebralnom paralizom ne ”prebacimo” u nižu funkcionalnu kategoriju. U djece sa težim oblicima cerebralne parlaize koji ne hodaju važne su redovite kontrole ortopeda i praćenja stanja kukova i kralježnice jer su kod njih relativno česte kasne subluksacije i luksacije kukova. Citirajući Baseta svako dijete sa cerebralnom paralizom, i drugim neuromuskularnim bolestima i oštećenjima ima ”nenormalan” kuk dok se ne dokaže suprotno. Važno je redovito kontrolirati stanje kukova anteroposteriornim rentgenogramima minimalno jednom godišnje u djece koja ne hodaju. Dr. Igor Šmigovec je prilikom izrade svoje doktorske disertacije dokazao učinkovitost ultrazvučnog probira kukova u djece sa cerebralnom paralizom te se danas ista metoda koristi u praksi I time izbjegava štetno Rendgensko zračenje. Program prevencije kontraktura i subluksacija i luksacija kukova u južnoj Švedskoj je dao dobre rezultate u smanjenju broje spastičnih luksacija kukova. Rano otkrivanje migracije kukova u navedenom program i rana tenotomija mišića oko kuka rezultiralo je smanjenim brojem luksacija u kasnijoj dobi.
Primjena botulinum toksina u općoj anesteziji na više nivoa u kombinaciji sa intezivnom neurorehabilitacijom koja se primjenjuje u nekim centrima ubrzava prohodavnje i omogućava odgađanje operacijskih zahvata za kasniju dob. Botulinum toksin se pokazao korisnim u prijeoperacijskom planiranju jer može simulirati efekt tenotomija i tetivnih produljenja. Davanjem botulin toksina u određene mišiće nekoliko tjedana prije zahvata može štiti mjesto zahvata od nekontroliranog spazma, naprimjer ako premještamo patelu u nižu ili medijalniju poziciju privremeno slabljenje kvadricepsa smanjuje mogućnost avulzija uslijed nekontroliranog spazma. U primjeni ortoza su novosti uvođenje novih lakših i čvršćih materijala, generalna tendencija ka ortozama za hod jer nema dovoljno spoznaja da su noćne korekcijske ortoze učinkovite, korištenje analize hoda u procjeni učinkovitosti ortoza za hod, veća upotreba poslijeoperacijih ortoza umjesto gipsanih povoja.
Slika 1. Rentgenogrami kukova sedmogodišnje djevojčice sa težim oblikom cerebralne paralize kod koje su zbog teških subluksacija kukova i kontraktura u području kukova i koljena te ekvinusa stopala pod jednom anestezijom učinjena stabilizacija i repozicija kukova osteotomijama femura i zdjelice, učinjene tenotomije aduktora kukova i psoasnih mišića, produljeni medijalni fleksori koljena i aponeurotski elongirani dvoglavi mišići listova.
Slika 2. Rentgenogrami kralježnice jedanaestogodišnje djevojčice s teškim oblikom cerebralne paralize koja je razvila neuromuskularnu skoliozu , vrlo je otežano sjedila i imala je ugrozu respiratornih kapaciteta. Učinjeno je ukočenje kralježnice (spondilodeza) uz učvrščenje novijom generacijom titanskih implanta.