Rehabilitacija djeteta

Liječenje cerebralne paralize

Liječenje cerebralne paralize i drugih neuromuskularnih bolesti i oštećenja kod djece je timsko i multidisciplinarno. U središtu je dijete sa cerebralnom paralizom i njegova obitelj. Ortoped sa znanjem neuroortopedije mora biti sastavnica tima i njegova uloga je u konzultaciji sa bolesnikom i obitelji te drugim članovima tima procijenti kada je potrebno operacijsko liječenje, preporučiti i procijenti potrebu za adekvatnim ortozama, po potrebi aplicirati gipsane korekcijske povoje, aplicirati Botox ili omogućiti intratekalnu primjenu baklofena. Ortoped može primjeniti brojne zahvate na tetivama, mišićima, kostima i zglobovima, uključujući i kralježnicu.

Cilj ortopedskog liječenja, koje je u osnovi simptomatsko, je poboljšati ili omogućiti kretanje, riješiti funkcionalne ili fiksirane kontrakture koje onemogućavaju daljnju rehabilitaciju, riješti deformacije koje smanjuju ili onemogućavaju kretanje, sjedenje, izazivaju bolove kao u slučajevima sublukscije i luksacije kukova, ili ugrožavaju respiraciju kao u slučajevima teških skolioza. Produljenjem i presjecanjem tetiva, aponeuroza i samog mišića i zglobnih čahura na jednom ili više mjesta rješavaju se kontrakture. Presjecanje kostiju (osteotomije) omogućava korekciju deformacija u svim ravninama i povećava moment sila prilikom hoda, omogućava bolju stabilnost zglobova kao što je slučaj sa osteotomijama zdjelice i stopala.

Alternativa liječenje cerebralne paralize osteotomijama su metode kontrole rasta gdje se postavljanjem posebnih pločica i šupljih vijaka na rubovima ploča rasta usporava rast na jednoj strani ploče rasta i na taj način ispravlja deformacija. Premještanjem cijelih tetiva ili dijelova tetiva može pomoći u korekciji dinamičkih kontraktura i djelomice stabilizirati pojedine zglobove. Ukočenjem nestabilnih zglobova – artrodezama, najčešće na stopalu i kralježnici ispravljaju se deformacije i omogućava se bolja stabilnost. Posebnim implantatima koji se postavljaju između talusa i kalakneusa bez ukočenja se može stabilizirati subtalarni zglob u blažim i umjerenim slučajevima nestabilnosti, ovaj tip zahvata se naziva artroereza.

Bolni i nestabilni zglobovi se mogu obezboliti ukočenjima (artrodezama) i isjecanjem pojednih zglobnih tijela (resekcijske artroplastike).

Rješavanje pojedinačnog ortopedskog problema kao što je kontraktura ili deformacija ne smije biti sama sebi cilj već ga treba staviti u kontekst dobiti i rizika za svakog pacijenta. Ortopedski pristup mora biti strogo individualan vodeći računa o težini i obliku cerebralne paralize, mentalnom i općem statusu, na primjer poznato je da operacijsko liječenje diskinetičnih oblika daje loše rezultate.