Znate li da su među najčešćim bolnim stanjima koja se javljaju tijekom života bolovi u leđima?

Preko 80% svjetske populacije iskusilo je bolove u leđima barem jednom tijekom života, bilo da se radi o boli u križima, prsnom ili vratnom dijelu kralježnice. Posebno je neugodno kada se tegobe dodatno pogoršaju s povremenim širenjem boli niz ruke ili noge, ponekad i sve do prstiju što je često praćeno „trncima“.

U nadolazećim godinama možemo očekivati i povećanu učestalost sindroma bolnih leđa, s obzirom na način života koji prakticiramo u današnje vrijeme. Puno sjedenja i stajanja, a malo kretanja i vježbanja svakako doprinose nastanku tegoba, te je za očekivati da će upravo bolovi u leđima postati još veći medicinski ali i ekonomski problem.

Naziv sindroma bolnih leđa čine bolesti zglobova vratne, prsne te osobito često slabinske kralježnice, na prijelazu slabinskih u trtične kralješke te spoja kralježnice i zdjelice (sakroilijakalni zglobovi).

Bolna leđa u trudnoći i nakon poroda

Trudnice još učestalije nego opća populacija osjećaju bolove u leđima. U trudnoći dolazi do prolaznih promjena odnosa zglobova – širenja i razmicanja zglobova, istezanja zglobnih čahura, ligamenata, krvnih žila i živaca, što često rezultira bolovima u leđima.

Bolovi u leđima obično se javljaju tijekom trudnoće, ali se često nastavljaju i u periodu nakon poroda kada majke učestalo i dugo na rukama nose djecu. Takav prisilni položaj u kombinaciji sa smanjenom tjelesnom aktivnošću pogoduje pogoršanju tegoba. Problem je još veći ako se uzme u obzir da se radi o mladim ženama, koje na taj način stvaraju osnovu za nastavak tegoba tijekom života.

Kako spriječiti bolove u leđima

Uloga prevencije bolnih leđa vrlo je bitna, jer jednom kad započnu simptomi, povratak u zdravo stanje je težak i dugotrajan. Održavanje primjerene tjelesne težine uz redovito vježbanje s puno kretanja, gotovo mogu biti garancija odsustva ili barem znatnog smanjenja tegoba bolova u leđima.

Kako liječiti bolove u leđima

Ukoliko se razviju simptomi, od ključne je važnosti pravovremeno započinjanje liječenja. Pregledi ortopeda i fizijatra pomoći će u odabiru vrste liječenja. U preko 95% slučajeva potrebno je promijeniti životne navike, smanjiti tjelesnu težinu, ali i prilagoditi način nošenja djece tijekom dana. Preporučuju se svakodnevne vježbe istezanja, očuvanja tonusa te jačanje mišića. Ukoliko bolovi u leđima duže traju ili se radi o nekom od kompresivnih sindroma (uklještenje živaca u nekom od kanala kroz koje prolaze), bit će potrebno provoditi i fizikalne terapije uz stručni nadzor i pomoć fizioterapeuta. Uz fizikalnu terapiju provodi se i medikamentozno liječenje.

U posljednje vrijeme sve učestalije koristimo preparate koji stimuliraju imunitet (tjelesni imunoproteini), poput autolognog kondicioniranog seruma. Radi se o postupku s visokim postotkom uspješnosti u liječenju tegoba bolova u leđima, u kojem se iz vlastite krvi izoliraju tjelesni imunoproteini, čimbenici cijeljenja te protuupalni čimbenici. Oni uvelike usporavaju ili čak zaustavljaju upalne promjene, smanjuju oteklinu te na taj način smanjuju bol. Metoda je u potpunosti biološka i ne koristi ništa drugo osim vlastitih, endogenih proteina i čimbenika cijeljenja, pa je poznata i pod nazivima „biološka terapija“, „liječenje vlastitom krvlju“ i „regenerativna terapija“.