1. Što su kalcifikati?
Pojava kalcifikata u tetivama mišića raznih dijelova tijela (kalcificirajuća tendinopatija, kalcificirajući tendinitis) relativno je učestala pojava, kojoj najčešće i ne znamo uzrok. Nešto je učestalije u žena te bolesnika sa šećernom bolesti. Kemijskim sastavom radi se o solima kalcij hidroksiapatita. Proces “kalcificiranja tetiva” prolazi kroz nekoliko faza:
- formativna faza (faza stvaranja) – zbog promjena u tetivama, obično nepoznatog uzroka, dolazi do nakupljanja soli kalcija
- faza mirovanja – kalcifikat je najčešće bezbolan, no zbog svoje veličine, oblika ili interakcije s tetivom u kojoj se nalazi može postati i bolan
- resorptivna faza (faza “otapanja”) – radi se o periodu u kojem dolazi do pojave najjačih bolova, zbog pojave upalnim promjena i okolnog tkiva
- postkalcifikacijska faza – nakon završene resorpcije, dolazi do cijeljenja tetive
2. U kojim se dijelovima tijela najčešće javljaju?
Najčešća lokalizacija pojave kalcifikata je u tetivama rotatora ramena, a znatno rjeđe u drugim tetivama mišića od kojih najčešće Ahilovoj tetivi. Prema nekim istraživanjima učestalost pojave kalcifikata u tetivama ramena je čak oko 7% i to u ljudi koji nemaju nikakvih tegoba, već se RTG snimanje obavlja zbog drugih razloga. Taj postotak raste i na preko 20% u ljudi od 30-40 godina života koji dolaze liječniku zbog bolova u ramenu.
3. Zašto nastaju kalcifikati u ramenu i koliko ozljede utječu na njihov nastanak?
Prema načinu nastanka kalcifikata dijelimo ih na degenerativne i reaktivne. Smatra se da su degenerativne promjene u tetivama posljedica trošenja i starenja tkiva uz stvaranje površnog ožiljnog tkiva u koje se odlažu soli kalcijevog hidroksiapatita. Uglavnom ne izazivaju značajnije tegobe, već se često pronalaze RTG snimanjem kao slučajni nalaz. U slučaju pojave kalcifikata u mlađih, vrlo često sportski aktivnih osoba govorimo u tzv. reaktivnim kalcifikatima – način nastanka nije sasvim razjašnjen a lokalizacija im je obično unutar same tetive. Pretpostavlja se da nastaju kao posljedica prenaprezanja, ponavljanih mikroozljeda unutar samih tetiva čime se objašnjava veća učestalost u sportaša.
4. Uzrokuju li svi kalcifikati ramena bolove?
U većini slučajeva kalcifikati ne izazivaju bolove. Premda slučajni nalaz na pr. velikog kalcifikata u tetivama ramena može izgledati zastrašujuće, nije potrebno poduzimati značajnije mjere, posebice ukoliko osoba nema bolova. U slučaju pojave bolova započinje se prvo s neoperativnim a kasnije i operativnim liječenjem.
5. Kako kalcifikati ramena utječu na tijelo općenito i mogu li izazvati neke teže posljedice?
Smatra se da su kalcifikati u tetivama ramena samo posljedica drugih zbivanja, kroničnih ili akutnih. U slučaju izrazito velih kalcifikata moguće su rupture tetiva u kojima se nalaze i pritisak na susjedne strukture. U tim slučajevima postoji potreba i za operativnih zahvatima kojima se kalcifikati odstranjuju te pritom nastala oštećanja popravljaju.
6. Koje su metode liječenja i kakvi se rezultati postižu?
Liječenje uvijek započinjemo fizikalnim terapijama, jačanjem mišića i povećanjem opsega kretnji zahvaćenog mišića i tetive. Kombiniramo ih s upotrebom lijekova, najčešće nesteroidnih antireumatika. U slijedećoj fazi je moguće i liječenje terapijom udarnim ultrazvučnim valom (ESWT). Ukoliko se ne postigne zadovoljavajući uspjeh lokalno se primjenjuju sredstva koja potiču cijeljenje i smanjuju upalu. U posljednje vrijeme najbolji rezultati se postižu primjenom protuupalnih faktora i proteinskih inhibitora boli dobivenih iz vlastite krvi (npr. Orthokin).
Na kraju, ukoliko se ne postigne potpuno cijeljenje i smanjenje bolova, liječenje je operativno. Većina operativnih zahvata zbog tegoba izazvanih kalcifikatima u ramenu danas se obavlja mini invazivno, artroskopski, kada osim samog odstranjenja kalcifikata možemo rješavati i ostale promjene i oštećenja – popravak oštećenih tetiva, odstranjenje upaljene burze, uklanjanje („šišanje“) koštanih izraslina itd.
7. Jesu li neke osobe (zanimanje, konstitucija..) više izložene nastanku kalcifikata u odnosu na druge?
Osim sportaša koji često prenaprežu određene dijelove tijela te tako stvaraju reaktivne kalcifikate, s degenerativnim kalcifikacijama su najčešći bolesnici od šećerne bolesti (i do 30% ih razvija kalcifikate u tetivama) te ljudi koji rade poslove pretežito s rukama u “prisilno” podignutom položaju (dugotrajni rad za računalom, građevinski radnici, krojači/ce, radnici na proizvodnim trakama, …). Takav položaj uzrokuje kronično oštećivanje i prenaprezanje tetiva što osim stvaranja kalcifikata za posljedicu često ima i pojavu djelomičnih ruptura te upalno-degenerativne promjene susjednih mekih struktura (upala burze).
